Galerija Klovićevi dvori, listopad 2025. – veljača 2026.
Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života (Ciceron)
Ljubav prema domovini i želja da razotkrijem istinu nagnaše me pisati s nakanom da prikupljajući što je rasuto uklanjam zabune, rasvjetljujem nejasnoće i pokazujem zablude… Pronađeš li da sam odveć lutao po pretpostavkama, ili da sam se poslužio nevjerojatnima, to je iznudila želja da štogod istrgnem iz nejasnoća i da tebi udovoljim. Ako si dobrohotan, nećeš zamjeriti. Pretpostavke pak uzmi kao takve. Preokreneš li ih nabolje, bit ću ti zahvalan (Ivan Lucius Lučić, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, prijevod s latinskog Bruna Kuntić Makvić)
Tko smo? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Kao što osobna iskaznica ne govori puno o vlasniku, tako niti šturi podaci iz povijesnih knjiga i udžbenika ne govore sve o jednom narodu. Da bismo razumjeli sami sebe i zaštitili se od zaborava, izgradili smo svojevrsni arhiv pamćenja u kojemu su pohranjeni podaci nalik na DNK živog bića. Možemo ga zamisliti kao obiteljski album odabranih fotografija, ili kao jedan od šesterokuta u beskonačnoj galeriji Borgesove Babilonske knjižnice. Ljudi koji brinu za taj arhiv jesu Čuvari pamćenja, magistri memoriae.